Biljana i Dragan Mrkočević

degustacija domaćih proizvoda; aktivni odmor

Sklad u prirodi, stogodišnji maslinjaci, mir i tišina, kao i spokoj među ljudima koji ovdje žive, čine ovo poluostrvo skrivenim draguljem crnogorskog primorja. U selu Mrkovi, jednom od dvanaest sela na Luštici, živi sedmočlana porodica Mrkovčević. Mrkovčevići, koji odišu jednostavnošću i toplinom, pružaju priliku turistima da osjete život jedne složne familije. U domaćinstvu, roditelji žive sa dvije kćerke i tri sina blizanca, koji sami po sebi predstavljaju atrakciju i mame simpatije posjetilaca. Njihova radoznalost dok posmatraju nove goste, a kasnije i druželjubivost i razigranost kada se malo bolje upoznate, osvajaju svakog putnika namjernika koji posjeti ovaj dom.

U kući Biljane i Dragana Mrkovčevića, nalazi se konoba, prostorija u kojoj su smještani stari mlin za mljevenje maslina i tradicionalno oruđe koje se koristilo u svakodnevnom životu. Tu se može naći i kutak sa Biljaninim ručno rađenim nakitom, vezom i suvenirima sa Luštičkim motivima.

Kod Mrkovčevića imate priliku da probate tradicionalne bokeljške recepte koji karakterišu ovaj kraj. Kao dobrodošlica se mogu izdvojiti slatke i slane fritule, dok se kao glavno jelo služi luštički specijalitet fadžola (pasulj) sa zeljem, a za slatki kraj se ostavljaju kolači od suvih smokava i oraha.

Područje sela Mrkovi je puno zanimljivosti i legendi koje datiraju iz perioda srednjeg vijeka. Duga porodična tradicija Mrkovčevića vezana je za ovo mjesto a njihovo prezime pominje se prvi put daleke 1600. godine. Dragan sa zadovoljstvom svakog zainteresovanog gosta vodi u obilazak najinteresantnijih objekata u selu kao što su stara klačina, crkva Svetog Lazara i crkva Svete Petke.

Put kroz Mrkove vodi vas do crkve Svetog Lazara, koja je završena 1605. godine. Crkva je neuobičajena zbog njenog zvonika na kome se nalaze krst, malteški krst kao i polumjesec sa zvijezdom. Postoje dvije legende koje se vezuju za postavljanje polumjeseca na vrhu crkve.

Prva legenda kaže da je islamsko obilježje stavljeno na zvonik iz bezbjednosnih razloga. U periodu vladavine Otomanskog carstva, kada su pljačke i pohodi sela bili česti, Mrkovljani su, kako bi zaštitili seosku crkvu, morali biti snalažljivi, pa su vrhu crkve, pokraj krsta su zakačili i polumjesec. Vidjevši to, Turci su se poklanjali svom obilježju i nastavljali dalje, ostavljajući tako seosko stanovništvo na miru.

Druga legenda, pak, govori da je mještane Mrkova zadesilo veliko nevrijeme, od kojeg su zaklon pronašli u crkvi. Dva čovjeka islamske vjeroispovjesti, odbijajući da uđu u crkvu da potraže sklonište, nastradali su od udara groma. Kako ubuduće ne bi dolazilo do takve nesreće, mještani su postavili i islamsko obilježje, kako bi dali do znanja da su vrata crkve otvorena za sve.

Polumjesec i danas stoji na vrhu crkve Svetog Lazara, kao simbol i stalno podsjećanje na toleranciju, koja živi na ovom području još od davnina.

U selu Mrkovi, nalazi se i crkva Svete Petke, koja je bila živopisana u grčkom stilu. Smatra se da je sagrađena 1596. godine. Unutrašnji zidovi i ikonostas su oslikani freskama Dimitrija Daskala 1704. godine. Zanimljiv je živopis sa 17 scena o životu i čudima Svete Petke i smatra se da predstavlja najopširniji žitijski ciklus ove svetice u freskoslikarstvu na Balkanu.

Nedaleko od porodične kuće Mrkovčevića, nalazi se stara klačina koja je služila za proizvodnju klaka, odnosno kreča, što je bilo jedno od starih zanimanja Luštičana. Male klačine su služile za potrebe seljana, dok su veće pravljene na obali, gdje se i obavljala trgovina. Kreč je najčešće korišćen u građevinskim radovima, ali i za dezinfekciju vode - grumen klaka se često stavljao u bistijernu. Kao najpoznatiji proizvođač i trgovac klakom se navodi Nikola Bogdanović iz 1300. godine.