Etno household Đedovina
degustacija domaćih proizvoda
Zaseok Bare u Grahovu, gdje se nalazi imanje porodice Bulajić, udaljeno je 300m makadamskim putem od magistralnog puta Risan - Nikšić. Selo je zadržalo nekadašnji ambijent, a kroz njega je ranije prolazio stari put za susjedna sela Cuce i Kobilji do.
Bogomdanost grahovskog kraja za bavljenje poljoprivredom, na nadmorskoj visini od 700m, prepoznala je porodica Bulajić. U uzgoj planinskog grahovskog povrća sa sertifikatom organske proizvodnje, aktivno su uključeni Đorđe, supruga Anita a puno im pomažu i tri sina školskog uzrasta. Na tradicionalan način i bez upotrebe vještačkih sredstava, proizvode široku paletu proizvoda povrća i voća. Posebna povoljnost za očuvanje kvaliteta proizvoda je blizina primorja (20-ak minuta vožnje) koje tokom turističke sezone postaje značajno tržište.
Posebno su ponosni na proizvode po kojima je i Grahovo poznato, a to su šargarepa, cvekla, krompir. Uzgajaju se i blitva, zelena salata, crni i bijeli luk, rukola, tikvice, paradajz, paprika, kupus, šljive, drenjine, kruške, jabuke, jagode. Svo povrće i voće je na raspolaganju svježe ili čuvano u staroj porodičnoj, kamenoj kući adaptiranoj za tu namjenu. U kući su izloženi stari alati koje je porodica nekada koristila kako u svakodnevnom životu tako i zemljoradnji, dok je danas neke od tih poslova zamijenila savremena mehanizacija.
Domaćini su uvijek raspoloženi da, tokom najavljenih posjeta za grupe do 25 osoba, predstave istoriju Grahova i svoje porodice i da sa gostima obiđu njivu i pokažu zasade voća i povrća. Posjetioci mogu da sami izaberu i uberu plodove koji će se naći na domaćinskoj trpezi. Svi specijaliteti se spremaju kod kuće a posebno preporučujemo: supu ili pitu od koprive, domaći pršut, jagnjetinu sa ražnja, grilovano povrće iz bašte, domaće priganice, proje, hljeb, sok od drenjina ili svježe cijeđeno povrće, organski kukuruz, pekmez od šljiva, a tu su i domaća vina iz obližnje vinarije Dabović i organski kozji sir porodične farme Miljanić.
Grahovski kraj je danas bogat vodom, koja se dobija kroz sistem navodnjavanja prirodnim padom iz jezera, ali tako nije bilo u vrijeme sljedeće dvije priče. Jedna od njih je o Džametovac vodi - bunaru koji potiče iz turskog doba a koji i danas služi kao bistijerna. Priča je sa početka XVIII vijeka kada su Turci držali Grahovo a njime upravljao Džamet-beg. On se zagledao u lokalnu ljepoticu Milicu, kćerku kneza Bulajića, a istom bratstvu pripada i naš domaćin Đorđe. Milica se nevoljno obećala begu ako u njenom selu Bara napravi bunar i dovede vodu sa izvora Grahovske rijeke. Vjerovala je da je to neizvodljivo jer je izvor od sela udaljen više od šest kilometara. Beg je ispunio obećanje, i na dan puštanja vode u bunar okupio se narod da, zajedno sa knezom, proslavi ovaj veliki događaj. Kada se Milica uvjerila da je zaljubljeni beg sve obećano učinio, ne želeći da se uda za njega, bacila se u novi bunar i poginula.
Takođe, na imanju postoji i stari bunar koji je građen u tehnici suvozida i to 7 m u dubinu. Njegov završetak na površini je kružnog oblika i napravljen od jednog komada kamena. Mukotrpan posao izrade ovog bunara, koji je takođe u funkciji, koštao je Đorđevog pradjeda 2 vola.
Ukoliko ste ljubitelj kampovanja, možete postaviti svoj šator u bašti dok je izgradnja bungalova u planu.
