Nikola Sikimić
degustacija domaćih proizvoda
Selo Žlijebi, smješteno na kamenitoj zaravni na 700 mnv, jedno je od najmanjih podorjenskih sela. Ističe se kao ambijentalna cjelina, jedinstvena u Crnoj Gori. Kuće, krovovi i međe građeni su od ručno vađenih kamenih ploča, koje složene u nizu podsjećaju na bokešku čipku. Ploče iz seoskih majdana, koje se i danas ručno vade kao i prije 300 godina, toliko su prirodno ravne da se u tradicionalnoj gradnji nije koristio vezivni materijal.
Osunčano selo, okrenuto ka jugu i zaštićeno od uticaja hladnog sjevernog vjetra, ima povoljnu mikro klimu za bavljenje poljoprivredom na obradivoj zemlji koja se nalazi u dolovima dok su se kuće smjestile na kamenom brežuljku u sredini.
U selu, radi zemljoradnje, nije se kosilo već se išlo dva i po sata konjima i dogonilo sijeno za stoku. I danas, posebno je na cijeni Žlijebski kravlji sir zbog kvalitetne ispaše sa zanovijeti.
Put kroz selo, koji je kao i okolne uličice nekada bio kaldrmisan, vodi do crkve Sv. Nikole iz 1550. godine. Seoska crkva je takođe pokrivena kamenim krovom i na njoj se mogu se vidjeti željezne stege – mehanizam sačinjen od sajle i ukrašenih šipki na vanjskim zidovima kojima se zatezala sajla i osiguravala stabilnost objekta. Sa platoa ispred crkve pruža se izuzetan pogled na hercegnovsku rivijeru i ulazak u Bokokotorski zaliv.
Jedan od domaćina, koji odlično zna kako se dobijaju i koriste te savršene kamene ploče, je Nikola Sikimić. Zahvaljujući višedecenijskom posvećenom radu i ljubavi prema kamenu, vješti Nikola usavršio je svoj hobi i strast. On sa poštovanjem priča o „zdravom“ domaćem kamenu i kaže: „kada kucnete u žlijebsku ploču, ona ima odjek kao zvono od crkve“.
Sikimići po starini žive u Žlijebima i pominju se u zemljišnoj knjizi iz 1690. godine. Prema porodičnom predanju, naseljavanje porodice se vezuje za migraciju stanovništva iz južne Hercegovine ka nekadašnjoj župi Dračevici koja je bila pod turskom vlašću. Za Vuka Sikimića, hrabrog hajduka kojeg je pratila četa vojnika i koji je presretao turske tovare, vezana je interesantna istorijska priča. Ne zaboravite da pitate Nikolu kako je nastao toponim Jok Megdan u blizini Kanli kule.
Od aktivnosti preporučujemo da Vam Nikola u obližnjem majdanu pokaže proces ručnog vađenja kamena i pronalaženja njegove „žile“, obilazak krečane, šetnju do seoske crkve sa vidikovcem, planinarsku šetnju do Međušja, mjesta gdje se nekada izgonila stoka. Ono što obavezno morate probati je lokalni sir i pršut, mesni specijaliteti ispod sača uz domaće povrće i čašu vina. Za potpuni ugođaj na raspolaganju je kameno gumno i konoba u kamenu i drvetu sa kaminom. Poseban doživljaj u selu pružiće Vam boravak na mjesečini uz razlivanje odsjaja na kamenu…
